Jozo Krajinović | Ima jedno mjesto skriveno u meni

Ima jedno mjesto, skriveno u meni

bit će da mi duša tamo negdje sanja,

skriveno od ljudi, od kazaljke sata,

skriveno od maraka i teških koraka.

Ima jedno mjesto duboko u meni

tamo gdje se nebo s dolinom spaja,

gdje se vjetri zapliću u kosi

tamo gdje ne boli, niti jedna rana.

Ima jedno mjesto, poput malog raja

stvoreno za mene i za Boga moga,

stvoreno za vječnost  nakon teških dana

skriveno ali znano, samo meni dano.

Ima jedno mjesto gdje šapuću breze

dok ih vjetar u tišini spaja,

i cvrkuću ptice i miriše cvijeće

i pucaju žice što nam vežu živce.

Ima jedno mjesto, samo meni znano

samo meni znano, svim drugima strano,

u njemu mi duša plaha razdragana

ko da vječnost sluti nakon teških rana.

Ima jedno mjesto puku nepoznato

ja ga ne bih dao za sva blaga svijeta,

u njemu je radost u njemu je sjeta

u njemu su svjetla od drugoga svijeta.

Ima jedno mjesto vjerujte mi ljudi

gdje se kamen voli, gdje nam nebo sudi,

skriveno u grudi skriveno od ćudi

sa zebnjom mu prilazim al se sretan budim.