Ivan Karaula | Klima, Zemlja i mi

  

 III

Jao majko što me rodi, kad ne mogu živjeti u slobodi i stalno se pucajuć bitka vodi skrivam se da me  ne pogodi. Kad muškarci ne daju slobode, dajte ženama da politiku vode, jer one nas rode.

Religije stalno one muške Profete hvale, a žene stoljećima pale i čestitamo kad su tako neljudski

postupati znale.

One nisu razočarale samo mene, već vječno ugrožavaju djecu i žene.

Od njih nitko nije dobio obećavana smilovanja, a mnogi su maloljetnici kod njih stradali od silovanja. Religije tvrde da su im te božije kuće svete, a najviše u njima nastrada nam i dijete.

Te božije idile, zgoda za pedofile. Bog nam uspostavi svece za silovanje djece.

Ta božija učilišta, dječija su mučilišta. 

Toliki se bezobrazluk već stoljećima u tim božijim kućama zbiva, a narod tek je danas dobio hrabrosti da javno zločine dokaziva. Kakve te religije imaju krvave poteze, to sa pravim Bogom nema nikakve veze. Religije su postale čovječanstvu najteže, pa zato iz njih ljudi masovno bježe.

Posebno su nad ženama zabrane najstrože, pa bi one sve od zemaljskih bogova pobjegle da se ne boje pod nože. Religijske su podjelom čovječanstva opasnosti najveće, jer su sa svojim glupostima usmrdile svako stoljeće. Kako god se one podzemne ploče miču, tako i religije ratove potiču. Od naroda smo čuli izreka mnogo, tko sa svećentvom ima posla, taj nema s Bogom. Od njihova pokolja                                                        

nasta bogomolja, uz pomoć klanja nastadoše i vjerovanja i sa najkrvoločnije osnove uspostaviše bogove.. 

Zavodidelji nas muče metodom najcrnjom bockaju nas sa trnjem, a često nas hrane i sa olovnim zrnjem. Kroz cijeli život strah nas hvata, jer se bojimo atomskog rata.

Bojimo se tih vojnih blokova, bojimo se i religijskih okova.

Nasilje i teror sviju nas ruši svaki nas zavoditelj sa nasiljem guši.

Pod terorom ječimo, bosi vatru gnječimo s praznim loncim zvečimo da glad i nepravdu spriječimo.

Na sve strane patimo, praznu slamu mlatimo, božije kuće zlatimo, i opet glavom platimo.

Nebeskog Boga stvoriše, njime ljude pomoriše, po takvoj božijoj naredbi, nevjernike istrijebi.

Svake gluposti naređuju, božija stvorenja režuć doređuju i sa nezadovoljnom glupošću                                                          

i nebeskog Boga povrijđuju. Čim zemaljski bogovi postaše najveći i tu nebeski Bog nema više sta reći. Religijske su države uvijek najužasnije, i što god kasnije još su opasnije.

Dok vjernici k nebu oči dižu, zemaljski bogovi na vlast stižu.

Čim zemaljskog Boga ustoliče, više se nabeskom Bogu ne kliče.

Tog zemaljskog  Boga svak veličati mora, isto kao i svakog diktatora.                                                       

Tada ostaju nebeska nadanja, a od tjelesnih bogova dolaze stradanja.                                                        

Zemaljski se bogovi jačaju sa mačem, a nebeski se Bog tješi plačem.

Čim zemaljski Bog ruke digne , kaže da mu tad s nebesa poruka stigne; Svi vi morate

sklapati ruke i evo vam nebeske poruke.

Evo vam još i božijeg kaži-prsta, koji vas u griješnike svrsta.

Božija će vas desnica pokarati i sviju vas poobarati.                                                  

Zemaljski Bog dade do znanja, da se svak sada njemu klanja.

Tako on sa glavom nečistom, prijeti nebeskim Bogom kao sa teroristom.

Nebeskim Bogom narodu prijete, da će On tući onoga, tko ih omete.                                                   

Čim zemaljski Bog dobro ojaca, prisili narod da vjeruje u koljača.

Tim krvoločnim glavama na vrhu, nebeski Bog služi samo za ratnu svrhu.

Nastavlja se...