Aleksandar Horvat | Dokolica #1: Sjećanje

Stranice povijesti nosim sa sobom,
Prostore, mirise, lupanje srca,
Zanose stvaranja, tugu pred grobom,
Svoje i tuđe moj um u se krca.

Pa živim s tom vrlom bibliotekom,
Za izgovor, prigodu, mentalni trik,
Nemir prizovem, kad zatreba nekom,
Kad drami nedostane završni krik.

Sjećanje blagodat je i prokletstvo,
Svjetovi davni sred pogrešne faze,
Sadašnjost cilj je, a sjećanje sredstvo
Što likove dubi u igrokaze. 

Uđe u danas što nekad je bilo,
Bez mase, nestvarno, ko da se snilo.