ne vidim jasno
pokušavam žmirećki postaviti se
mjestu što dalje od uobrazilje
prateći dodire papilarnih linija slutnje
ni to ne pomaže
suviše je dodirnih točaka
realitetu većine
ne može se umaći
njihovom koordinatnom sustavu
i ona nutrina
što prepoznaje se živom
u inventaru svijesti
sve stješnjenija je inkrustacijom
sve manje je prostora
vidokrugu bijega
a sve teže je zatočenje
i sve riječi koje ti predajem
trebale su biti drugačije
sad ovdje. želio bih
ugledati ih oslobođene
što daljima od usiljene konvencije
možda ne uspijevam
možda ne ću uspjeti
ali po cijenu sebe
slijedit ću omen
impregniran vremenu
koji se zajednički dijeli
a obećanje u sebi sadrži
da svaki tren mogao bi biti
(ako ima se sreće)
bliži dubini azura
zlatniji punini Sunca
i rosi do zemlje travnatiji
mogao bi biti kap oceana
što čuje sve obale kopna i
traka svjetla koja razlomljava se
posvuda svim stranama svijeta
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.