Dok se približavam
već izdaleka vidim čemprese
vitke i visoke,
dične i dostojanstvene.
Visinama streme uvjereni
da najbolje poznaju
tajnu moćnog Neba
iznad njihovih krošnji.
U nepreglednim prostranstvima beskraja.
A oni koji spavaju u sjeni čempresa
pokriveni cvijećem, nijemim suzama,
anđelima i molitvama,
nadaju se da će im duše pronaći put
do zasluženog mjesta na rajskim poljanama,
koje ni čempresi ne dosežu.
Jesu li ga pronašle?
Nećemo saznati
sve dok sami ne prohodamo
istim putem,
ako i tada…
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.