prepoznali smo se
iako smo izgledali posve drukčije
od naših prvih snova
odjevena u čežnju
nešto me pitala iz jednog
od sedam okamenjenih ogledala
ali svaku su njenu riječ bezprijekorno gutali
neki modri vali
udarajući o stijenje
kao stoljećima vježbana koreografija
čiji je eho stizao
sa svih strana:
hoćeš li me čekati?
umjesto odgovora prolazio sam
kroz bivše živote
dio po dio otkidao od vječnosti
odljepljujući godine sa lica i pitao:
hoćeš li biti samo
dio po dio nestajanja
ali zauvijek ostati
u istoj onoj haljini
izvezenoj krinovima
što prvi put su
na tvojim obrazima
plamtjeli rumenilom
prepoznali smo se
na nepoznatom peronu
s kojeg su tekle
rijeke ljudi
i bez riječi se razdvajali
u neubranim
zrcalnim zorama
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.