Noćas ću spaliti sve svoje pjesme,
premda ih pisah brižno i dugo,
jer svaki put kad opet ih prelistam,
ćutim gorčinu i ništa drugo.
Svaka je teška kao kamen,
u svakoj mi dio duše grca,
one su biljezi života moga,
na rubu ih suza iščupah iz srca.
Kroz stihove moje marširaju hrabro
ljubavi i sreća, radosti i tuge,
otisci sa duše, proplamsaji snova,
potrošeni dani, strasne noći duge…
Kome danas treba prah života tuđeg?
Nije li mu dosta i vlastite muke?
Stihove ću stoga da zapalim svoje
i od svega krišom da operem ruke.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.