Jadranka Göttlicher | Bregi

Ti zagorski bregi moj su spas

Gledam ih iz tajnog vrta

Tu, navodno, ne bih smjela biti

Ali dolazim redovito 

I čekam zabranu ili spas

Premda sivi brjegovi govore o proljeću

Kroz dim iz kuća u dolini

U lječilištu sam izdvojena od svijeta

Bolesnici nose svoje maske i štake 

I šepaju u nadu

Osijedjeli borci još uče hodati

Ruski tenkovi zacrnili su snijeg 

Ukrajinci uče pucati

Baš kao nekada mi

Ne slute da su sami na svijetu

Baš kao i ja u svom tajnom vrtu 

Punom napuštenih mačaka

Zvono s barokne crkve ne mari za vrijeme

Tko još ima stoljetni glas?

Samo još pjesnici i brjegovi

Koji vječno vraćaju jeku

Slušajte ih, slušajte!