Igor Petrić | Ping-pong romantična komedija

Iz ništavila
tvoje ruke proviruju.
Prodiru kroz plastičnu foliju
stvarajući pritom
nepodnošljivu buku očaja
vlastitog vriska, praćenu
tužnim pogledima slučajnih prolaznika.
Ti se gušiš
u vlastitim riječima.
Prolaznici šutke prolaze
i prave se kako ih ne zanima
to što ti se događa.
Škripeći lomiš prste koščate.
Gušiš se i vrtiš u krug.
Škrgućeš zubima na sve i svakoga,
iako znaš da to radi cakline
i nije baš pametna odluka.

Caklina štiti od karijesa.
Caklina štiti zube od vanjskih podražaja,
ušećerenih slanih badema
i ostataka trule hrane
nakupljene među zubima.
Nestrpljiv, nakon napornog dana,
umjesto konca uzimaš kliješta električarska
i suprotno svim zakonima prirode
čupaš zdrave zube, zub po zub
i petice i šestice, kutnjake i očnjake.
Drhtavom rukom lomiš korijenje.
Mučiš se s umnjacima, kojih nema. Nema!
Čovječe! Vjerojatno si ih izvadio
prije desetak godina i u panici sve zaboravio.
Odvratno! Ne govori ništa. Šuti!
Usta su ti puna krvi, sline i razlomljene cakline.

Iz ništavila
tvoje oči crvene
plaču krvavim suzama.
Ti ih nespretno poput djeteta
pokušavaš zadržati u rukama.
One plaču! One te nijemo gledaju
onako jadne
i iskopane vlastitim koščatim prstima.
Ma, sve bi to bilo još i dobro
samo da prsti nisu masni i vlažni,
prekriveni plastičnom folijom.
Očne jabučice kliznu prema dolje, a dolje…
dolje prašina i rahla zemlja crnica.
Padaju jabučice sinkronizirano
i baš poput ping-pong loptica odskakuju
lijevo i desno, gore, dolje.
Bježe ping, skrivaju se pong od tebe.

Sad je… DOSTA!
Iz ništavila budiš se umoran.
Prestravljen i znojan pališ prvu cigaretu.
Ignoriraš zastrašujuću sliku na kutiji
dok ti glavom zuje upozorenja
„pušenje ubija, rakove izaziva,
smanjuje plodnost,
šteti tebi, šteti drugima…“
Uvlačiš dim, uvlačiš dva,
toplina udaha širi se plućima.
Ti kašlješ i pljuckaš komadiće
prženog slanog kikirikija zaostalog među zubima
i sam sebi kažeš:
„Od danas
više neću gledati jebene hororce,
excusez-moi,
jebene romantične komedije prije spavanja“.