Ivica Kesić | Na dušu ti

Krenuo si oštro na kozačko srce,

na potomke Buljbe, strašnoga Tarasa;

na dušu ti svaka kap njihove krvce,

pred paklenim ognjem nećeš naći spasa.

Da si od Fjodora pročitao išta

znao bi da sila zlo još veće rađa

i da od slobode veće nije ništa;

što je više kradu, postaje sve slađa.

Da si oćutio makar dram gorčine,

što satra nedužna pleća Cvetajeve

rastalio sve bi te gadne topčine

i spustio k zemlji zlokobne zmajeve.

Kititi se perjem bolesnog ponosa,

jednako je kao punit' pušku ćorkom.

Saznat ćeš to kada pokunjena nosa

izađeš na oči Puškinu il' Gorkom.

Kad topovi ječe, tad zamuknu muze,

al' kad progovore k'o žar će ti leći

tužnih majki teže od olova suze

na dušu ti crnu dovijeka plamteći.