Bez Imen | Hvala Vam za Vodu!

 

dovoljno Vas poznadoh neizravno
uz osmijehe netom procvale
na spomen slika prepričanih
od bližnjih s kojima dijelim izravno

da godinama ne posumnjah kako će nas
rukovanje snaći prije ili poslije

           (- Dobar dan Vam želim!
            - Dobar dan!
            - Veseli me da se upoznamo!
            - Mene također!)

da kako ću Vas jamačno mnogo toga
imati za pitati o Vodi koju znadoh
dobiti na poklon preko spomenutih bližnjih

da shvatiti ću možda uz Vas
ćarlijajući krijestama suspijeća
ponešto o protoku iznutra
o ljubavnoj napetosti u molekulama
koja učini da tekuće jest Voda

no evo ne dospjesmo
desi se da tek ću ovdje reći
skrušen u tišini svršenosti aorista
praznoj od uzajamnosti:

Hvala Vam za Vodu!

onu pod časnom etiketom i onu drugu
s kojom iz Makedonije preko Sarajeva
zalijevaste sve dovde prkoseći potresima
buduće nam cvatove osmijeha

(tko zna moglo bi biti da je riječ o istoj bistrini
no što mi vrijedi neznalici sred neostvarenog)