Samo ponekad poželim
plavo svjetlo obasjano morem
i pijesak pun otisaka
koji vode prema snu.
Ali oni nisu uvijek tu;
kriju se iza oblaka tamo gore
u beskonačnosti
gdje veselo lete u obliku kruga
i čekaju
onog jednog koji će popuniti sredinu
da bi znali kuda dalje,
gdje nikada ne.
Još uvijek kada poželim
pridružiti jedan od svih snova,
zastanem i zapitam se:
Nisu li jednako
bitni svi?
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.