Marija Aleksić | Indigo

Gledam tvoj lik na papiru

Docrtavam ti oči, usta i nos

Hoću da te preslikam na miru

Kako ustaješ u mantilu i bos...

Gledam tvoje telo na listu sveske

Docrtavam ti rame, prst i nogu

Hoću da te precrtam dok tišine ćute nebeske

Kako odlaziš ka zidu i maziš stonogu

Gledam tvoje oči na hartiji od svile

Dopisujem ti ime moje na njima

Hoću da ih preslikam kao da nikad nisu crne bile

Ustaješ i treseš peškir po prozoru od lima

Gledam tvoju kosu kako tamno sjaji

Dopisujem joj oblak iznad glave 

Pratim korake tvoje po travi

Kažeš mi da te svi ostave...

Preslikavam ti dušu na indigu plavom

Hoću ime moje da izlazi kad vetar jači dune

Kažeš – voliš me sa tim mojim dečjim stavom

Ako odem, reče ti, tvoje srce ume da prokune...