u neka jutra što iznjedre snòhvatice
budim se s porođajnim bolom
za vedra dana riječi rasplamsane porodim
glasaju se smijehom i pjesmu mi tkaju
nepodnošljivom lakoćom stihovanja
uz cilik violine
za olovna dana šutljive su, ni mrtve ni žive
izlaze iz mene u tišini, bez prvoga plača
vrijeme na trenutak zaustavi dah
pjesma se ne rodi
pa svake noći
prije no što san polegne oteščale mi kapke
poput moliteljice koja zaboravila je molitvu
kako znam, prizivam vedar dan
s iskričavom kišom prštavih riječi
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.