Nataša Hrupec | Nema smisla pisati drugu poeziju

nema smisla pisati drugu poeziju, osim ljubavne

susjedu smeta naša smokva i rekao nam je jasno

da je moramo posjeći

i mogla bi od toga nastati odlična pjesma:

sječa krasne, jedre smokve u našem dvorištu

baš u vrijeme kad je najviše obećavala,

mogla bi ući u poeziju

i sva susjedska natezanja, prijekori i žalovanja,

mogu se dodati i teške riječi i srca koja kucaju jače

od smokve i od njena gubitka

i nevidljivom tintom još bi se moglo nešto nakititi o ljudima

o pakosti

i mojoj nježnosti

ali nekako mi je to za pjesmu malo, malo pa ništa

nema smisla pisati drugu poeziju, osim ljubavne

već dugo promatram neka lica koja su me snašla u danu

i već duže vrijeme razmišljam

kako oni zarobljenim maherskim spinovima

postaju olupine od ljudi

kad ih uvuče taj vir

i onda se zabavljam pa tražim je li slučajno ostao

neki trag blagosti

i ne nađem ništa

i od toga bi mogla nastati dobra pjesma

i opet bi se dalo bijelim adresirati ljudima svašta

u paketu s ovom teškom temom

ali nekako je to za pjesmu malo

život pohara ljude,

pohara on i kamen,

pohara stijene, sruši ih u more

cijela brda život rastoči po okolici

ali za pjesmu,

za pjesmu to je svejedno malo

i nema smisla