Miljenka Koštro | Jutros sam poželjela

Jutros sam poželjela mirise proljeća

Da mi uđu u nosnice, kosti i udove

I ispod prostrane plaveti

Ljubav u bojama svjetla

Slušam sjemenke kako u zemlji ponavljaju

Stoljetnu molitvu

Kako bi torba jeseni

Bila puna darova

Jutros sam poželjela jedan običan dan

Bez nagomilana umora u nogama

Začepim uši od neprovjerenih informacija

Osluhnem

Iz daljine čujem Mozarta

Nešto lijepo izbaci iz rukava

Glazba mi razgali dušu

Obuvam djetinjstva cipele

Sve što jesam uzela sam iz mjesta rođenja

I rane mladosti

Pamtim ta skučena dvorišta

I vrisku djece

S dlanova djetinjstva uzeh ono bitno

Putujem u djetinjim cipelama

I s grumenom hrabrosti u grlu

Kroz još jedan običan dan

Jer jutros sam poželjela…

Biti dijete

Iako me prate pedesete

I ne upamtiti sahranu

Svojih sjećanja na djetinjstvo