Marica Žanetić Malenica | Tvrdo srce

 

moje srce, moja čuvarkuća 

koja me štiti od munja i gromova 

mekano više nije

osjetila sam to kad po prvi put 

nisam zasuzila na neku elegiju 

ili film o izgubljenoj ljubavi

kad novac nisam udijelila ispruženoj ruci 

umirujući savjest kako je i prosjačenje zanat

kad sam napravila završni rez na tijelima 

nekih odavna beživotnih prijateljstava

pustila ih da iskrvare bez bolnih rana

ali kada jutros

dok sam, zamišljeno, hodala 

ulicom onog francuskog vojskovođe

nisam ubacila kovanicu u otvorenu kutiju

violine koja je zvukom svojih struna

uvijek nalazila prečac do mojega srca

prepala sam se

spoznala sam

srce mi je postalo tvrdo

samo da se u kamen ne pretvori