Stijena kamena, bijela
što zaklon i utvrdu nudi,
što moru i buri prkosi,
uz Hrvata je od počela.
Stvarao je uvijek marno
stol, klupu, suhozida, kolibu,
palaču, crkve i trgove,
velebne gradove, kipove.
Zidine našeg Dubrovnika
palaču Dioklecijana
dičnu katedralu Šibenika,
Zadra, Poreča, Trogira, Splita...
Kameni zapis k'o da zbori
štorije o danima davnim,
o kraljevima, težacima
i našim junacima slavnim.
U kamenu je korak, zanos,
čudesna životna ljepota.
Krv, znoj i suze, radost, ponos
i spomen prošloga života.
Na kraju, kada čovjek mine
i sve pretvori se tek u prah,
kamen nas do vječnosti vodi,
ljepotom do zvijezda sine.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.