Jelena Stanojčić | Oči moje

 
Moje su oči prozori okrenuti jugu.
One su polja suncokreta kroz koja su protutnjale sve oluje,
Pobjegle sve tuge,
U njihovim zjenama spava nevinost
Koja se ruga prohujalim godinama.
One su bojišta
Na kojima su porazi pretvarani u pobjede,
Sjajne oaze čulnosti sa svih strana,
Krugovi na vodi koji se
Šire na slično i prepoznatljivo.
Oči su moje požari
U kojima su izgorjele sve velike ljubavi,
U kojima su presahli izvori za oplakivanje.
Iz mojih očiju su odjahali svi slabi konjanici,
Samo su krijesnice ostale na straži.