Možda je najljepši dio dana onaj
kad me donosiš među ogledala.
Niz moja leđa u isti mah tada klize
ledenjaci i topli tropski pijesak.
Moj um upravo tu
carskim rezom rađa odgovore.
Moj jezik postaje stran svakoj riječi
tražeći put do vrhova tvojeg straha.
Ni tada ga ne čujem.
Iz tvoga uha tek mi se kao jeka
tvoje ime vraća. I zvuči kao da volim.
Čisto. Bez predumišljaja.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.