Tatiana Filipović | Rijeka

Živim u gradu koji teče
Srce mi zaigra i nema veće sreće
Kad čujem domaće „ča“ i poznato
Riječko „šta da“

Često šetam Korzom
Ponekad smijući se upijem sunčeve zrake
A ponekad bude sitne tlake
Kad se od kiše i bure
Moram barem na kratko skloniti
Ispod gradske ure

Bez obzira što danima kiša pada
Što zna puhati jaka bura
Što mi ponekad kišobran okrene ona škura
Tad me pak iz melankolije prene
Ljubav prema gradu mom
Sjetim se ljeta, plaža i mora
Valova i najdražeg škoja
Rijeku moju volim srcem svim
Ona je moj dom