Mate Milas | Dok te čeka

Dok te čeka, spliću se sjene
Gole ruke javorove s usne njene
Ko da šarom šapću riječi tvoje prošnje
Šumor crven-krošnje sad su grane nijeme

I svud je vlaga, trulež jeseni prošle
I ta bol u vjetru, što ga čuješ izdaleka
To mraz je, led i laž, koji more... dok te čeka