Ne bojim se smrti, dugo sam živio
U dva milenija i u dva stoljeća
Za to vrijeme puno posla uradio
Ispratio mnoge zime i proljeća.
Gradio sam kuće, pisao sam knjige
Odgajao djecu u odrasle ljude
Sa ženom dijelio radosti i brige
Rješavao svoje i tuđe zablude.
Sad sam na raskrižju života i smrti
Zadovoljan svime kroz što sam prošao
Gledam Zemlju dok se oko Sunca vrti
I tražim stanicu gdje bih vječno stao.
Ne muči me bolest na nju sam naviknut
Nikom nisam dužan, nit mi tko duguje
Nemam ni razloga biti zabrinut
Da će netko za mnom dugo da tuguje.
Zato poručujem svima što ostaju
Volite se ljudi, mržnju ostavite
Život je najljepši kad u zagrljaju
I dane i noći s drugima dijelite.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.