U Odessi ima puno pjesama i svjetla.
Ovdje je snijeg i tama pod krilima vrana,
breze sijeku, ruše gnijezda,
a meni se čini da sam pobjegla iz Odesse.
Svi znakovi tako govore,
prepoznajem Odessu u očima, u koraku,
obalu u smijehu.
To se smiju moji ljudi iz Odesse.
Ovdje govore o otadžbini,
o sarmi i jeziku, šapuću,
ne razumijem,
ali se sjećam: Zbogom Odessa
još mi zvoni.
Otadžbine nema, u rječniku je samo domovina.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.