utorak, 22. prosinca 2020.

Matija Brcković | Gonič vlakova







Prijatelju
Dugo te već vidio nisam
Posjekli su bor od smreke
Veliku radost u naša vremena
Sjećaš li se?
Onaj oko kog smo trčali i rasli
Tukli se i svađali, kleli si imena

Ni peroni više nemaju isti izgled
I vlakovi sve rjeđe i rjeđe prolaze
A nekoć smo vagone trčeći brojali
Sjećaš li se?
Pogađali sudbine putnika u kupeima
I daleke gradove u koje odlaze

Na kolodvor se podmuklo uvukla tišina
Kao uši u kosu nesretne djevojčice
Dugo nisam vidio i čuo starog skretničara
Sjećaš li se?
Onog na biciklu što smo ga nadimkom zvali
Izgovarao bi nam najgore moguće pogrde
I pijan tvrdio kako je konjak životna suština

Nema više ni dotrajalih drvenih bandera
Odsjaja razlivenog u narančasta jezerca
Dok je asfalt oslikavao naše dvije siluete
Sjećaš li se?
Tek bi poneki prozor davao znakove života
A mi bismo dugo u noć ležali na tom betonu
I kroz glasan smijeh dijelili svoje prve cigarete

Prijatelju
Samo stari i otužni plavac ne posustaje
Baš kao i ti dok smo igru živjeli
Sjećaš li se?
Hodamo po tračnicama raširenih ruku
A on nam se tiho kotrlja u susret
Sve je bliže, a tebi se ne odustaje


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.