Dora Jakovac | Mi smo djeca odrasla sa smrti

 

Naše majke su nas uspavljivale

slatkim poljupcima

kao da te iste usne 

nisu nosile okus boli

nakon preventivnih cjelova

usnulim umirućima

Mi smo djeca odrasla sa smrti

Naše bake su nas budile

toplim šalicama i vrućim zagrljajima

kao da im ruke nisu bile slomljene

od onoga što je to jutro moglo donijeti

Mi smo djeca odrasla sa smrti

Kroz stražnja vrata 

gledali smo

procesiju crnih i tihih

i nismo shvaćali starije koji su nam govorili

da se plakati može i od sreće

Mi smo djeca odrasla sa smrti

Mi zaziremo od oproštaja

i nikad ne odlazimo bez pozdrava.

Na naše: vidimo se sutra

odgovorali su:

Ako Bog da

Mi smo djeca odrasla sa smrti 

Naša prva životna sjećanja

su plavi zidovi i okrugla naranča

i toplina žive ljubavi onih

čija je strana kreveta

već godinama hladna i netaknuta