Kolumne

srijeda, 28. listopada 2020.

Tomislav Dretar | Bleiburški nocturno

 

Hrvatska je iskala živote u Hrvata

      i moj tata

Vladimir Dretar sin Aleksandra i Jelke Čorak

      znajući da doma ne sme biti i da mora u

u rat iti

      mlad i nedužan očiju u kojima se upravo plotilo

svjetlo

      i ruku na pregršti lišenih punine topline moje

majke


      mene milosti molbe mira množine miline

dodirivanja

      topline nedokučive u mjestu gdje je rođen

mjestu

      gdje smrt i njega i svakog drugog postavlja

vraća

      na mjesto gdje se nađe tražena domovina

zemlja

      procvjetalog zvuka svanutljivog drveća

raspjevanih

      obala mora otvorenog našim lađama svjetla

ukrcanog

      duboko u utrobu tog stuba uskovitlanog od neba

na ovamo

      i uvijek iza nas ispred nas u nama

dok

      buja zvuk po poljima dok barjaci ivinih kosa

lebde

      u uzduhu koji recitira pjesmu prešutanu

u noći

      kad su pirovale nježne kože hrvatskih

siflanata

      i u tavanici noći iskrili prštavi hrvatski

vibranti

      u toj zemlji od jama i gromača svoj od trnja

krunskog

      na čelu u križu nad mukom i nad

jaukom

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.