Jesen bojama proljeća boji
Proljeće iz sna budi
U sred zime svježe cvijeće ponudi
Zida bez zidarskog alata
Bistru kap pronađe u sred mulja ili blata
Nebo mu na ramenu zaplače, a sunce se nasmije
Riječima udari jače kada čaša se prelije
On putuje i dok na stolici sjedi
I dok spava, u daljinu gledi
Višak odsječe, manjku doda
Posije riječi, odnese ih voda
Na nevolju stihom kihne
Tugom i srećom se rve, piše
Pjesnik i kada izdahne
I dalje pjesmama diše
Ponekad čudan
Spava budan
Iz vulkana izbaci lavu
U dimnjake zavlači glavu
Na borbenom polju oružje mu riječi
Što ga ne ubije snagu mu dolije, liječi
Kad srce ga zaboli, skoro stane
S neba mu koja zvijezda u krilo pane
Kad sporije diše, govori tiše
Umiri se vjetar, zaustave se kiše
Pjesnik je ptica pjevica, u letu
S maslinovom granom u kljunu
Čuđenje je u svijetu
S punom dušom, nulom na računu
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.