utorak, 27. listopada 2020.

Miljenka Koštro | Pjesnik u zrcalu

 


Bez škara kroji

Jesen bojama proljeća boji

Proljeće iz sna budi

U sred zime svježe cvijeće ponudi

Zida bez zidarskog alata

Bistru kap pronađe u sred mulja ili blata

Nebo mu na ramenu zaplače, a sunce se nasmije

Riječima udari jače kada čaša se prelije

On putuje i dok na stolici sjedi

I dok spava, u daljinu gledi

Višak odsječe, manjku doda

Posije riječi, odnese ih voda

Na nevolju stihom kihne

Tugom i srećom se rve, piše

Pjesnik i kada izdahne

I dalje pjesmama diše

Ponekad čudan

Spava budan

Iz vulkana  izbaci lavu

U dimnjake zavlači glavu

Na borbenom polju oružje mu riječi

Što ga ne ubije snagu mu dolije, liječi

Kad srce ga zaboli, skoro stane

S neba mu koja zvijezda u krilo pane

Kad sporije diše, govori tiše

Umiri se vjetar, zaustave se kiše

Pjesnik je ptica pjevica,  u letu

S maslinovom granom u kljunu

Čuđenje je u svijetu

S punom dušom, nulom na računu


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.