srijeda, 28. listopada 2020.

Jerko Mandurić | Samrtni san

 

Kao da se smrt bliži..,
kao da je skroz hladno..,
na pučini, ali još živ ..,
i sjeo je sa mnom netko,
no lice mu ne vidim,
a mjesec nam u moru
obasjava put..,
veslam lagano,
i nikud mi se ne žuri,
jer moje i onako veslanje
sada ništa ne vrijedi..,
put tišine i mira..,
put u kome
više povratka nema,
i sjećanja mi naviru,
jedno do drugoga..,
svo moje djetinjstvo
i mladost moja..,
sve ono do sada..,
i ovo je kao put pokajanja,
i izgleda da će
dugo ovo potrajati
no nije me strah..,
dobro mi je
jer nisam sam!

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.