Jerko Mandurić | Hrvatski iseljenik

Kreneš negdje nigdje
Od svega svog

Koje nije više ni tvoje

Kreneš na put sigur'

Na nesigurni put

Tamo negdje u neki sjaj

Skrojen od mojeg mraka

 

Odoh u neki budući moj mrak

Skrojen od moje slobode

U nepoznato društvo

U kojem se svi prijateljima čine

U hladne zagrljaje onih

 Koji nam na putu podršku daju

 

Odoh u izvjesnu neizvjesnost

Za sebe

 I za one sve moje

U radost slobode

Koja mi možda

 Nikad osmijeh neće dati

I da mi je znati

 Hoću li od tuge svoje

Osmijeh svojima dati

I hoće li meni moji

 Ovaj put

Oprostiti put ovaj

 

I tako ja sve svoje ostavih

Za slobodu u ropstvu tuđina

Gdje ću biti od svakog pozdravljen

A od nikog prihvaćen

Jedino mi ostaje nada

 Za onaj svijet
Kod Stvoritelja moga   




Autor skulpture Tomislav Horvat, Čakovec, Iseljenik,
skulptura izrađena od 50 000 šibica

Jerko Mandurić | Samrtni san

 

Kao da se smrt bliži..,

kao da je skroz hladno..,

na pučini, ali još živ ..,

i sjeo je sa mnom netko,

no lice mu ne vidim,

a mjesec nam u moru

obasjava put..,

veslam lagano,

i nikud mi se ne žuri,

jer moje i onako veslanje

sada ništa ne vrijedi..,

put tišine i mira..,

put u kome

više povratka nema,

i sjećanja mi naviru,

jedno do drugoga..,

svo moje djetinjstvo

i mladost moja..,

sve ono do sada..,

i ovo je kao put pokajanja,

i izgleda da će

dugo ovo potrajati

no nije me strah..,

dobro mi je

jer nisam sam!