Lorena Vojtić | Prolaznost

I sve je prolazno. Odlazi. Onako neuhvatljivo, bezvremenski. Boli. Jedino uspomene ostaju, one se ne gube u zaboravu, neće iščeznuti. Vrijeme nemilosrdno uništava. Kao trunka prašine - nošena vjetrom, kao lahor prošlih vremena, ljudi, događaja. Netremice promatrajući život, koji svejedno plovi i lebdi. Teret u srcu ostaje. Tiho poput lahora, nježno kao sjena, neprimjetno kao misli. Nestaje. I rađa se nada u neku bolju budućnost. Jednom, možda...