Kolumne

utorak, 22. rujna 2020.

Sven Adam Ewin | Jesenje ravnovjesje




Danas je ekvinocij. To javlja štampa.
Mjesto radnje, naravno, Sjeverna Soba.
Trguju Ljeto i Jesen. Čista trampa.
Pred Ljetom slatko voće. Sve prima roba!
Svoje godine Ljeto ne može skriti.
Ono je poguren starac. Nalik Jobu.
Prilazi Jesen. Rastu joj apetiti.
- Reci mi, starče, što tražiš za tu robu?
Ne traži puno. Par toplih dana hoće.
Jesen mu nudi više, ali on ne bi.
(- Par toplih dana za ovo zlatno voće?
Priglupi starac!) - reče Jesen u sebi.
No nije starac naivan kako se čini.
Jednu je voćku za leđa skrio ipak.
Dok Jesen s voćem nestaje u daljini,
Lukavo Ljeto drži u ruci – šipak.
Znači da je u svoje voće „od zlata“,
Još prije trampe taj starac, više-manje,
Kao i svaki trgovac od zanata,
Injektirao - trulež i raspadanje.
Jesen će šizit. I neće na tom stati.
(U tome poslu uvijek je netko žrtva!),
No u Sjevernu sobu kada se vrati,
U njoj će zateći starca… davno mrtva!

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.