Zrinko Šimunić | Na otoku

Profesor je zaklopio dnevnik
oko podneva
i pošao južnom stranom, kraj groblja
crkve kamene
tamo gdje žene iščekuju pomorce i zapale
svijeću
prije večernje

Nebo ustreptalo
jaro
zapaluca i uzbiba se u bezdanu
kristala
raspuklih
u čvornatoj
tišini smrče

Plavo
pleše

Zveket

I zaori se
u tisuću čegrtavih tijela

mirisavi
kalež svemira

slava nemira

Cvrčak
i omama

Pjesnik je zaboravio
na ručak
i gazdaricu
marnu

Ostao je ushićen
svitanjem

nove pjesme