Robert Janeš | Pjesnikov kontra(re)cept

Dodvoravam se (tum peccet) Muzama.
One vole da (ovako) vežem ih:
ulizički im (vidljivo) uzama
zapletam srca (u) nad-ljubavni stih.

Uzmem kilogram (stare) gramatike
prhnem prstovet (prave) ženske rime -
zanemarim bit (apriori) etike,
podvalim ljetu (kradom) tople zime.

Oči se žare tim krasnim pizdama
kad zamažu mi osmijeh na usnama -
“umrijet ću noćas...” sam među zvizdama.

Jamačno bolje bih prošao s guslama
međ’ bedrima čvrstim anonimnih dama,
seksametar rabeć’, dok struna se slama.