Darija Žilić | Osamdesete i Novi fosili

Jako dobro se sjećam dvorane Lisinski i dočeka Djeda Mraza ranih osamdesetih. Pjevali su tada Novi fosili, a u gledalištu bila su djeca običnih radnika. Sindikalna priredba, kao što su postojala i sindikalna ljetovališta na moru, za obitelji s malom djecom. Moji su mi pomogli da steknem znanja, da budem svoja i sposobna, a baš me zanima u ovom surovom kapitalizmu imaju li djeca šljakera ikakve šanse? Usput, pjevala je tada Đurđica, i obožavali smo je, onako nježnu i plavu i toplu, i sad vidim binu, one stepenice, imam negdje i kasetu na kojoj je omot bio kao crtanka u bojama. Rajko, čudo ste napravili, za razliku od ove jeftine i ahumane muzike koju danas slušamo!