petak, 3. srpnja 2020.

Miljenka Koštro | Ja, u prolazu




Ovdje sam u prolazu, sakupljam spoznaje i njima
Punim vreće. Već ih je previše punih, a prazne čekaju sadržaj
Svijet je postao malen, a moj svijet vrvi u meni i pjeva
Mekoći jutra što izranja iz mirnoće vječnosti
U prolazu
Upoznah čari proljeća i zima
Mirisala sam cvjetove, osjetila slast lubenice i meda
Gorčinu pelina i kiselost limuna
Trešnje boje krvi i dozrelo klasje dijelim s pticama
One kradu, a meni drago, uživat ću raskoš cvrkuta
Lahorom ljepote, čašama slasti i odgovornosti
Okrunim proživljenost majčinstva
Ne brojim koliko sam ručaka skuhala
Koliko dragocjenih ispila kava
Koliko pjesama dala bjelini papira
Koliko ljutnji bacila u provaliju
Ali moje noge me strpljivo nose, pluća dišu
U prolazu
U kostima mi izgarale godine, kroz sat koji ništa
Ne radi, nego samo visi na zidu i broji vrijeme.
Povremeno prestane, prespava.
Ta, tko bi stalno samo vrijeme brojio, ja sigurno ne bih
S vjerom u sebe, u prolazu gledam
Zrnje i grozdove kako u tišini, pod suncem dozrijevaju
Šarm prirode uvijek me iznova privuče sebi bliže
Putujući, kao da sam na nekoj biciklijadi, vrtim pedale
Kako bi život išao naprijed
Uzbrdica me uspori, ali tu je stari hrast
Koji lišćem zašušti, ponudi hladovinu i potočić koji utaži žeđ
Kako bih se odmorila i nastavila putovati
U prolazu
Bore mi brazdaju lice
Ali sam i dalje s jutrom ruku pod ruku
Unatoč maglama ovog trenutka
Koje ponekad, sumnjama omotaju vidike
Već mi mirišu neka nova proljeća
Koja pjevaju o besmrtnosti riječi i koraka

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.