petak, 3. srpnja 2020.

Daniela Bobinski | Točka


Život raste u meni,
kroza me,
iz mene.
Bez njega meni je smrt,
bez mene, njemu je isto.
On je oduvijek i zauvijek.
Tek sam suputnik u njegovu trajanju.
Bio mi je preteča,
sad mi je strast i bit,
bjegunac kojeg sustići hoću,
ali uvijek je korak ispred mene.
Kada dotrajem,
on će nastaviti ovdje bez mene.
Nastavit ću negdje bez dijela sebe.
Smrt je tek točka račvanja.
I za njega i za mene.
U ovom koji ostaje bit će me još malo.
Pa neće.
U onom koji traje,
bit će me i dalje.
I dalje.
I dalje.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.