petak, 17. srpnja 2020.

Božica Jelušić | Pjesnikov susjed u sporom liftu



Kako se nosiš sam sa sobom?
I kako druga bića podnosiš?
Smatraš se pomalo rabljenom robom,
Il' javnom mijenju smjelo prkosiš?

Pljuješ li koštice zrele trešnje?
Čarape ljeti nikad ne nosiš?
Je li u gomili malo tješnje,
Kad se nad niže ljude nadnosiš?

U crkvi mrmljaš li sebi u bradu?
Okrećeš smjerno bjeloočnice?
Piješ li bozu il' limunadu,
Na štandu Naše Gospe pomoćnice?

Mrviš li crveni karanfil palcem,
A na mak buntovni frkneš nosom?
Družio bi se s konventualcem?
Dopisivao s narkobosom?

Jesi li neki čova od stava
Koga ne plaše šišmiši svjetski?
Il' ne znaš gdje ti stanuje glava,
Kad krenu programi kabaretski?

Nosiš li masku i kad te ne vide,
Jesi li poslušan do zadnje crte?
Još ti od packi dlanovi bride,
I tresu ti se noge od trte?

Čitaš li poeziju kakvu, uopće?
Znaš li da stanujem na tvome katu?
Što misliš, kako pjesnik zahropće,
Kad se objesi na kravatu?

Sad kad te vidim gdje rupčić žmičeš,
I pogled sklanjaš s moga teksta,
Shvaćam da me se ni trun ne tičeš,
Pa hajde, šibaj od mene smjesta!

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.