četvrtak, 4. lipnja 2020.

Dražen Rubić | Tvoj dah





Spavala si...
Ja nisam baš mog'o...
Oblačno mi nebo misli poškropi...
Disala si...
Mirno, prirodno...
I k'o da polako moja tuga kopni...
I kao u prahu...
Tvoj dah na mom vratu...

Spavala si...
Priljubljena uz mene...
Bez tkanine puno k'o onih davnih godina...
Da l' sanjala si?
Svoje šarene sfere...
Koje u dodiru s mojim peku k'o kopriva...
U tvom nepomaku...
Tvoj dah na mom vratu...

Spavala si...
Ja vrtio sam misli...
I žudnju tijela svog pored toplog tvog...
Satkana si...
Al' sad bodovi nisu isti...
Od nečeg posebnog meni nedohvatnog...
U svakom šutljivom satu...
Tvoj dah na mom vratu...

Spavala si...
I budio te nisam...
Mada sam te želio i da i ti mene želiš...
Da l' svjesna si?
Da drugačiji sam...
Kada noćno vrijeme sa mnom podijeliš...
U miru i u ratu...
Tvoj dah na mom vratu...



Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.