Jasna Popović Poje | Na minus dvadeset, na plus trideset

Na minus dvadeset, na plus trideset, svejedno, mi smo mi…
Uvijek isti, s istom strašću i istom nježnošću,
S istim Kupidom i njegovom strelicom.
Dobro kažeš: malo je takvih, jako malo…
Ništa nam ne smeta – nikakav crveni alarm:
ni studen ni poledica ni snježni zapusi…
Ništa nama ne smeta – ni toplinski val ni oluja ni tuča…
Mi smo uvijek isti, i s istim Amorom i njegovom strelicom.
Na minus dvadeset, na plus trideset,
s istom strašću i s istom nježnošću…
Ti i ja – trčimo jedno drugom u zagrljaj…
UVIJEK TRČIMO!
A onda…
A onda između naših prvih poljubaca, otvaram prozor zbog sparine,
(ili ga zatvaram zbog velike studeni), zaključavam vrata,
otkopčavam bluzu (ili toplu vestu) i skidam naočale,
izuvam špagerice (ili gležnjače),
vadim vlažne maramice i stišavam mobitele u torbi i na stolu.
Između naših poljubaca, pomažem ti izvaditi košulju iz hlača
i podići potkošulju preko ruku.
Između naših poljubaca, stignem ti čak pomrsiti kosu, obrisati znoj s lica,
baciti maramice u koš, provjeriti ključ u bravi i popiti nekoliko gutljaja Jane, vode s porukom.
IZMEĐU NAŠIH POLJUBACA, NA MINUS DVADESET, NA PLUS TRIDESET.