četvrtak, 28. svibnja 2020.

Sonja Smolec | Razodijevanje





odjevena tek u kostrijet svoje muke
razodijevam se pred pjesmom ptica
pred tek izniklom travom i vjetrom
što u novi dan ulijeva moju molitvu

dodirujem bore na obrazima
plodonosne brazde života
kroz koje nicahu i suze i smijeh
samoniklih makova i suncokreta

tražim istinu iz uma koji zrije
u tijelu koje voljaše i plodno bubraše
koje rađaše mrtvu i živu djecu

a što sada?

koliko slojeva sebe još valja oljuštiti
koliko ih puta još poljubiti
da me Sunce ogrije?


© Sonja Smolec iz zbirke "Pričam ti..."

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.