četvrtak, 14. svibnja 2020.

Dražen Rubić | Igračke i nered




"Hajde, dođi se igrati sa mnom..."
Zamoli glasić sa šarenog tepiha
"Složila sam lijepu i kuću i balkon
Jedino je glazba malo pretiha"

"NE MOGU SADA, VIDIŠ DA KUHAM
A POSLIJE MORAM OPRATI SUĐE
I LJUTA SAM, LOŠE MI ISPALA JUHA
I NISAM POSPREMILA NI ONO OD JUČER"

"Hajde, dođi se igrati sa mnom..."
Zacvrkuće glas u teško popodne
"Uzela sam loptu, imam i badminton
I malo keksa i flašicu vode"

"PA TEK SAM DOŠ'O, PUSTI ME SADA
BUDEMO SUTRA ILI ZA VIKEND
A PREDVEČER MORAM OPET DO GRADA
PO NEKE PAPIRE NATRAG U URED"

"Hajde, dođi se igrati sa mnom... "
Zamoli dijete i sestru i brata
Al' ona samo zaljubljeno priča na telefon
A on tek odjuri zalupivši vrata...

I tek što suza prva dodirne pod
Naiđe sjenka drage bake njene
Razvučen osmijeh, onako djetinje - divno
I njegove "teške" želje bijahu ispunjene...

1 komentar :

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.