Otvara se list na grani i vriježa na lozi,
Opija me bijeli bagrem u slatkoj narkozi.
Odvajam se, sanjam, lebdim i slogove mucam;
U prstenje hoću svijetlo srebro da istucam.
Začaranom šumom pauk paučinu plete:
Na svatove bagrem baca blistave konfete.
Makar koru od kambija zli vjetar rascijeli,
U koruni dom će biti bumbaru i pčeli.
Spavaćicu svu od čipke nevjesta oblači:
Idu cestom kraj bagrema sretni potukači.
Al' kad prođe ljeto strasti, kad mraz svijet osvoji,
Ja ću biti poput ptice što se mraka boji.
Kad se smrkne svod i stamni, tad znati ne želim,
ŠTO TO ŠUŠTI BAGREM BELI LIŠĆEM UVELIM.
17. svibnja 2020.
Flora Green
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.