Da li je ova suha bogohumna zemlja
ikad dostojna da ispije
svu krv dobijenu na pladnju
stoljećima klanja?
Možda se zasiti tečnosti,
pa poput užarene lopte
hukne uzavrelu masu
u svojim okretima,
uvijek pravilno koncentričnih krugova.
Ili samo pruža
ono što se nađe u galami,
u buci krika majke i novorođenčeta
punog krvi,
čekajući smrtni tutanj
iznenadan sa svojim potocima
u kojima se razazna
probeharano stablo jabuke
iz raja i povratka.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.