ponedjeljak, 18. svibnja 2020.

Marica Žanetić Malenica | Kad potroše se zore





Posejdonova ja sam žena
sol mi je od meda draža
živim u gradu na obali
al' poput nimfi i sirena
dom su mi more, hrid i plaža.

Pratim more moje živo,
kao vjerna ljuba, kao sjena
od slatka slano mi je slađe
i valima obgrljena
ćutim se čudesno mlađe.

Pa kad potroše sve se zore
i onaj sudnji dan kad svane
ugasle oči zibat će mi more
dok posljednja slana suza
na dlan mu ne kane.


(iz zbirke „Žena svojih godina“)

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.