Ona stoji,
zemlja se nikada
ne pokreće
Dubine kad crnilom rupe
razjape teške težine
u tresak, u tutanj
gromoglasna jeka
odzvanja silnicama
do ljudi, do čovjeka:
on s rupom crnom
nasred srca, na duši
zastane zaustavljen:
je li konac bučan,
blješti li sjaj?
Kolumne
|
|
|
|
|

srijeda, 22. travnja 2020.
Jagoda Vičević | Ona, Zemlja
Pretplati se na:
Objavi komentare
(
Atom
)
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.