Sviđala mu se dokolica.
Jasna Poljana i okolica,
Gdje riječi plužio je ralom.
Kad su djevuške zgrtale sijeno,
Povalio bi gdje gdje koju.
Tek da mu trajanje dobije boju,
I bude prkosom začinjeno.
Žene se svoje bojao vrlo:
Aždaja bijaše, tukla ga motkom.
Samo bi nekad psovkom i votkom,
Krišom ovlažio staračko grlo.
Al' mora da je snovao stalno
Kako da izmakne od točke loma.
Nagrizalo je OSTANIDOMA
Strpljenje njegovo vatrostalno.
Progutao je otrov od snova.
Osudio se na samoizgnanstvo.
Spašavajući tolstojanstvo,
U bijegu stigao do Astapova.
6. travnja 2020.
Flora Green
________________________________
Astapovo - željeznička postaja na kojoj je 20. studenog 1910. umro Lav Nikolajevič Tolstoj. Tamo je, načet bolešću, dospio bježeći od supruge s imanja Jasna Poljana južno od Moskve, u svojoj zadnjoj moralnoj duhovnoj krizi.
Foto: Wikimedia Commons
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.