Tvoje ruke.
Kao uginule bijele ptice.
Prstiju ukočenih u predaji.
Zaustavljenih u izdaji.
Dlanova iz kojih su iščupane nade.
Sa stigmama grijehova oca i majke.
Tvoje ruke.
Kao dvije porculanske zdjele.
Prazne i šuplje.
Propuštaju mirise života i zrake želje.
Ne usude se.
Tvoje ruke.
Sa minijaturnim ožiljcima velikih priča.
Hladne su i beskrvne.
Želim ih dahom oživjeti.
Želim ih mokraćom pozlatiti.
Želim ih usvojiti.
Tvoje ruke.
Znakovnim jezikom su zašutjele.
Od pogrešno protumačene igre svojih sjena su se umorile.
Glasom ih ne zaustavljam u mirovanju.
Lice u Ljubavi više ne umivaju.
Tvoje ruke.
Su smrtovnica tvoje duše.
Tvoje ruke.
Su izvor moje nesanice.
Tvoje ruke.
Su gnijezdo moje požude.
Tvoje ruke.
Su koža i kost snage bez volje.
Tvoje ruke.
Prose živo razumijevanje.
Dodirni me.
Čut ćeš prasak tišine.
Dotakni me.
Želim osjetiti samu sebe.
Tvoje ruke.
Moje ne traže.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.