U se skrila sam jade
veseljima obasjana…
Ja na rubu ponora
gorda na vrhu planine…
Ja mirna, tiha rijeka
bujicom nošena…
Bez riječi i glasa
krikom smirena,
sobom zatomljena…
Ja… duboka kao ponor
visoka kao klisura kamena.
I kad sam bez glasa i znamena,
Jekom zvonim do bezdana.
Iz kruga vatre utekoh od sebe
Neopečena…
Pjesmom sam gorjela…
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.