srijeda, 4. ožujka 2020.

Jagoda Vičević | Sva moja ja






U se skrila sam jade
veseljima obasjana…

Ja na rubu ponora
gorda na vrhu planine…

Ja mirna, tiha rijeka
bujicom nošena…

Bez riječi i glasa
krikom smirena,
sobom zatomljena…

Ja… duboka kao ponor
visoka  kao klisura kamena.
I kad sam bez glasa i znamena,
Jekom zvonim do bezdana.

Iz kruga vatre utekoh od sebe
Neopečena…
Pjesmom sam gorjela…

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.