četvrtak, 12. prosinca 2019.

Sven Adam Ewin | Tehnologija lana



uradi ovako draga
posij me u vlažnu zemlju
moje sjeme

ono je sitno
smeđe
klizi između prstiju
i sja se kao bljesak tvog oka

posij me u drugoj polovici rujna
kad se košute tjeraju
da budem ozimi lan
odaberi komad zemlje
veličine tvoje postelje

nebo će modrim satenom
prekriti tvoju postelju u svibnju
na tvoj ležaj strovalit će se pijano sunce
ti odbij njegovo nasrtanje
i čuvaj se samo za me

kad ozrnatim i zašuštim
pod vjetrom lipanjskim
u čvrsto muško
u stabljiku
a ti me žanji
poveži
potopi
operi
osuši
istupaj u stupi
svaku mi koščicu polomi
to ja sam još uvijek ne zaboravi

pa skini s mene zlu koru u trlici
zlu koru nevjere
izgrebenaj me
iščešljaj u povjesmo
ispredi od mene konac
još jedva na me nalik a isti ja
toliko ćeš me ljubiti da ću se prekinuti u struku

dalje znaš: namotaj me oko srca
predivo će biti moja dobra strana
a kučina neka bude potka naše ljubavi u grubo
pozder spali i sva se nadnesi nad dim
udahni miris
i zakašlji se

potom srce s predivom
stavi na čunak
i vrti
i vrti
i tkaj me
i istkaj kao nikoga što si
ispleti slatko prokletstvo oko mene
slatko prokletstvo svojih usana i ne budi milosna

da i u lugu kad me pereš samo tvoje ruke tražim

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.